"Ova predstava počiva na dušama glumaca aktera predstave, na njihovim ispovijestima, na njihovim sjećanjima, na emocijama i onome što je za njih predstavljala Jugoslavija, ne samo kao politička ili geografska činjenica, nego između ostaloga kao jedan duhovni prostor putem kojeg su oni odrastali, imali svoje ljubavi, imali svoje lijepe i loše životne trenutke, nešto što je zapravo njihov modul memorije. Upravo zbog toga heterogena generacijska podela, od najstarije Branke Petrić do najmlađeg Raše Vujovića, koji je rođen pod sami kraj Jugoslavije, govori o tome da bez obzira na zajedničko određenje da smo rođeni u jednoj zemlji ne znači da prema njoj imamo ista osjećanja, ili da kažem ista sjećanja. Kod nekoga postoji jedan osjećaj gorčine, iluzije koja je razbijena, redukcija slobode, kod nekoga postoji i određena melanholija ili sentiment. Dakle mislim da je i predstava koja je nastala, nastala iz jednog ambivalentnog osjećaja prema toj zemlji koje više nema. Bili smo svjesni da je za nas ovo sveukupno jedan katarzičan proces radi konfrontacije sa samim sobom, ispitivanjima sebe i korelacije nas samih kao pojedinaca, kao egzistencija prema jednom prostoru koji je nestao. Dakle, mi smo se bavili pitanjem što se događa sa našim identitetom (identitet je konstrukcija) šta se dešava sa identitetom kada nestane jedna zemlja."
Dino Mustafić

Izvor: http://www.jdp.rs/predstave/Rodjeniuyu.html