Režija: Selma Spahić
Dramaturg: Filip Vujošević
Scenograf: Mirna Ler
Kostimograf: Sanja Džeba
Kompozitor: Draško Adžić
Scenski govor: Ermin Bravo
Scenski pokret: Sanja Burić

Igraju: Lana Delić, Dženana Džanić, Enes Salković, Snežana Vidović, Nusmir Muharemović, Faketa Salihbegović-Avdagić i Maja Izetbegović

Mlada dramska spisateljica Tanja Šljivar autorka je drame "Pošto je pašteta" koja se izvodi u Ateljeu 212 , a njen drugi komad "Grebanje ili Kako se ubila moja baka" zajedno produciraju BNP Zenica, Hartefakt i Bitef teatar. Ovo je druga Hartefaktova saradnja sa rediteljkom Selmom Spahić koja je prethodno režirala predstavu "Hipermnezija".
Dramaturg Filip Vujošević o drami:
"Stvaralaštvo Tanje Šljivar je, na nekoliko nivoa, ozbiljno osvježenje u novijoj dramskoj produkciji u regionu. Iako već neko vrijeme živi i studira u Beogradu, ova spisateljica rodom iz Banja Luke bavi se temama usko vezanim za dešavanja u svojoj rodnoj zemlji. Njena prva izvedena drama, "Pošto je pašteta" (Atelje 212, Beograd, u režiji Snežane Trišić), je nagovijestila da se radi o autorici jedinstvenog i prepoznatljivog stilskog izraza. Potresna priča o mesaru iz malog bosanskog mjesta koji, odbijajući da zaboravi ljubav iz mladosti, a sada ponosnu pripadnicu svjetskog džet seta, odlučuje da u njenu čast izgradi budistički hram u osvit krvavog rata u Bosni i Hercegovini, bez namjere da bude direktno angažovana, na tragikomičan način oslikava sudbinu malog čoveka izgubljenog u tragičnim istorijskim okolnostima Balkana. Nova drama Tanje Šljivar, "Grebanje ili Kako se ubila moja baka", na direktan i brutalan način, bavi se pitanjem nasilja među decom, kao posljedicom indoktrinacije od strane odraslih, obrazovnog sistema i, u krajnjem ishodu, nacionalističke sredine u kojoj odrastaju. U stilskom smislu, autorka ponovo briljira na planu duhovitih i neponovljivih rečenica pomoću kojih gradi čitav jedan dječiji svijet, pun neosviješćenog nasilja i beznađa, svijet čija slika treba ozbiljno da nas zabrine. Ispod melanholičih jezičkih bravura, koje zavodljivo govore o mentalitetu ljudi sa ovih prostora, leži gotovo netaknuto brdo posljedica strahota nacionalizma sa kojim se treba uhvatiti u koštac. Radnja drame je smještena u 2000. godinu u Bosni i Hercegovini, u vrijeme kada je, usred tranzicije, još uvijek postojala nada da će budućnost donijeti prosperitet i promjene. Grupa učenika boravi u gimnastičkoj dvorani uoči školske predstave, ne znajući da su na desetine takvih u ratu služile kao logori... Tanja Šljivar u ovaj kontekst smješta priču o odlasku i gubitku, o generaciji koja je odrasla i oštećena životom u sistemu bez ikakvih vrijednosti, osim onih na silu nametnutih i lažnih.

Izvor: